|
Nothing's gonna hurt you baby. No matter how hard life is, sometimes you have to keep breathing. The sun will rise again tomorrow, and who knows what the tide will bring |
Drvo
četvrtak, 29.11.2018. - 16:04 Ja sam drvo. Tupo, ružno, prepuno bora na osakaćenom licu. Iznutra sam šuplja, izvana sam tvrda kora. Grane mi vijore jedino kad me razbuhta vjetar. Zaglavljena u šumi prepunih drveća, ali i dalje sam sama. Zima se bliži. Skidam svoja lišća sa sebe. Skidam svoje maske sa lica, koja su preplavljena srećom, tugom, boli, osmijehom. Hladno je. Uronjena sam u suzama. Bespomoćno stojim u lokvi svoje patnje. Oh vjetree, pored tvoje bure i oluje, osjećam barem nešto. Oživi me svojim strahom. Ovako ću samo stajati i čekati da prođu godine, ali ne i uživati u tvojim godišnjim dobima. Oh vjetree, otrgni mi lišće, otrgni mi grane. Oživi me svojom boli. .
nedjelja, 25.11.2018. - 14:33 Fullness with Emptiness Da li znaš ?
četvrtak, 25.10.2018. - 01:57 Da li znaš, da na tebe mislim ja, po čitav dan i noć, i nadam se da ćeš mi doć. Da li znaš, da osmijeh mi stavljaš na lice, i kad si tu i kad te nema, bez tebe ostala je samo prazna sjena. Da li znaš, da iščekujem tvoj poziv u pola noći, iako znam da ne želiš mi doći. Da li znaš, da čekat ću te uvijek ja, čak i da nam je sto godina. Da li znaš, da gledati ću te sa one strane svijeta, iako znam da između nas stoji planeta. Voljela sam te, volim te i voljet ću te, čak i kada te više neće biti, ja ću se znaj kraj tebe kriti. From: Heart To: My love On On i samo On
petak, 19.10.2018. - 00:20 Što osjećaš? Apsolutno ništa - kaže on. Hvala ti na svojoj iskrenosti, stvarno mi to jako puno znači jer do sad nisam upoznala toliko iskrenu osobu kao što si ti - reče ona. Slegne ramenima. Puls joj nekotrolirano radi. Ubrzava joj se dah. Okrene se ona i kaže : Zbogom, želim ti svu sreću u tvom životu. Hodajući pustom ulicom, ne može više izdržati, a da joj suze ne sklize sa crvenih obraza. Kako će me netko za voljeti ako ni ja sebe nemogu zavoljeti? Misli koje joj lutaju, kad lagano korača ulicom, korak po korak. Zašto sam toliko griješila? Zašto sam cijeli život tratila vrijeme povrijeđujući druge i sebe? Zašto? U blizini ugledam klupicu koja je zasjana svijetlom noćnih lampi. Ubrzam korake. Sjednem na klupicu ispisanu raznim imenima. Pomislih u sebi tko su zapravo ti ljudi? Da li su se i oni tako osjećali kad su izrezbarivali svoja imena, te su to učinili iz svoje ljutnje. Uzimam kutiju cigareta iz svog lijevog džepa. Palim cigaretu. Povlačim dim iz cigarete koja lagano gori te zajedno sa njom gorim i ja. Život
utorak, 08.11.2016. - 19:03 Jel si živa? pitanje koje joj je postavila. Zapitala se i osvrnula što znači riječ život. Dali svi živimo ili preživljavamo i što je zapravo život. Jel to ima za svakog drugo značenje ili to znači: roditi se, školovati, oženiti, imat djecu i umrijeti? Da li živimo u trenucima ili smo toliko u datim pravilima koje su nam svi nametnuli da nestignemo sebe ni zapitati dali je to život koji želiš i da li te čini živom? Više se puta osjećam ko da sam duh na zemlji koji lebdi nego da sam čovjek koji čvrsto stoji na zemlji. Duboko udahnem, okrenem se, vidim svoju sjenu, nasmiješim se, borim se i krećem dalje. Prihvaćanje
srijeda, 05.10.2016. - 02:21 Zašto nam je kritikovanje drugih lakše nego kad kritikujemo samog sebe? Dali to znači da potajno kritikujemo samog sebe a ne želimo si to priznati? Pa nam je lakše izbaciti bijes na druge nego na same sebe jer neznamo prihvatiti sami sebe. A kako ćemo prihvatiti druge ako ne možemo prihvatiti sami sebe? Kad naučimo ne kritikovati druge nećemo kritikovati ni sebe. Te ćemo uspjeti prihvatiti i druge a i sebe. Life that we used to know
srijeda, 04.07.2012. - 12:29 Kako definirati riječ život i ljubav? Teško to su dva neshvaćena pojma. Jedna drugačija od druge, ali na drugi način se povezuju. Kada pola života provedeš sa krivim ljudima koji te nakraju razočaraju. Kako dalje drugima vjerovati? Kako bi se reklo nisu svi ljudi isti. Svi smo drugačiji, ali zapravo jednaki. Treba im dati priliku? Da, treba, ali na kraju ipak shvatiš da će te svi napustit. Trudiš se, mučiš, opraštaš i šta na kraju? Dobiš razočaranje. Vežeš se previše i poslije osjećaš prazninu u srcu. Tu prazninu popunjavaš drugom osobom, ali ti nemože zamjeniti onu prvu, pa na kraju ti razočaraš nju. I tako sve u krug. Dakle, život i ljubav je jedan veliki krug razočarenja. Boriš se, misliš da je prestalo, ali tek onda shvatiš da je još u tvom srcu. Neželi otići. Nemože ju zamjeniti ni jedna druga osoba. Na planeti je šest milijardi ljudi a ti želiš samo nju. Da dišeš s njom zrak, da se zajedno smijete, djelite sretne trenutke... Na kraju kad se pomiriš sa sudbinom da više nikad neće biti kao prije, promatraš je kako je sretna sa nekim drugim. Misliš da je ovo samo jedna velika noćna mora iz koje ćeš se probuditi, ali to je samo realnost. Realno gledajući svijet, shvaćaš da se nemožeš vratit, ali ostaje samo ovaj svijet koji nas primiruje s taštinom. Vraćaš pogled naprijed. Smiješ se. četvrtak, 22.03.2012. - 16:55 Vrisak. Onim kojim se budila. Kad je htjela utonut u san. Pjesma koja opisuje cjeli život. Stvarnost koje se boji. Koja ju plaši. Opet se vraća u prošlost. Zastarjele stranice svoje knjige. Baš kao da ih ponovno čita. Laganim koracima prolazi kroz život. Željeći sve napustiti i vratiti se snovima. I wish you were here with me.
srijeda, 18.01.2012. - 01:54 Dani prolaze, ali ja još uvjek čujem tvoj glas koji mi šapuće u uho. Osjećam tvoj miris koji me hrani. Osjećam tvoj dah kao da si pokraj mene. Ležim i osjećam kako si prigrljeni uz mene. Idemo zajedno na naše staro mjesto i poslije me pratiš doma. Da, ovo je samo moje razmišljanje koje me vraća u prošlost. U stvarnosti mi ostaje samo tvoja majica koja me hrani mirisom i prigrljuje. Slušam pjesme koje smo mi slušali i tvoj glas mi naprosto odzvanja u njima. Da ja se smijem sama sa sobom jer pritom mislim da si ti kraj mene. Idem na naše staro mjesto da se prisjetim kako nam je bilo lijepo i pritom kad se vraćam kući prati me samo moja sjena. Ljudi me pitaju za tebe ja im se samo osmjehnem i kažem im da te nemam, a u sebi kažem da te nema u prisutnosti, ali te ima u srcu.  srijeda, 21.09.2011. - 21:31 gledala izbezumljeno ko mrtvo hladan čovjek. opet je stala i zavrtjelo joj se.kao da se ponavlju stare stranice.ili je to samo prisjećanje.želeći da se opet okrene suncu.kao nekad.misleći tada da će sve biti uredu.ali ipak nije.samo tragedija.pjesme koje mogu opisati njenu knjigu.samo su ostale u zraku. kao prašina.koja više ne odzvanja.samo trenuci prošlosti. dali je ovo još samo jedna epizoda.? kojoj neće biti reprize?  subota, 03.09.2011. - 15:38 da li je ovo samo još jedan put koji vodi kraju ili ovaj puta mogu vjerovati? kada se u ljude razočaraš teško je vjerovati.treba samo skupiti snage i da ti im drugu priliku?  nedjelja, 08.05.2011. - 20:52 bilo je ono sunce kao nekada.svi oblaci prekrivali su nebo.a ja koračala koracima kao najsretniji čovjek.pitala se dali je konačno da i ja budem sretna.do toga trenutka sjetila se i sama da će se uvjek dogoditi nešto loše.čovjek koji je bio zaključan u mome srcu kojeg volim više od ikog.s kojim sam zamišljala budućnost.koji je bio najbolji dečko na svijetu.zašto su iskrene nestale? onaj sjaj kad sam te uvjek ugledala.onaj tvoj topao osmijeh kojim si se uvjek smješio.kada sam pričala gluposti koje ni nisu bile smiješne ti si se smijao.mislila sam da takav čovjek nepostoji.a ako postoji jako ga je teško naći.željela sam ga zauvjek kraj sebe.mislila sam da je to ljubav kao kod nikog.sa moje strane da.ali sa njegove već i ne.pronašla sam ja njega ali me izigrao.tada je bio u bolnici.čovjek moga zarobljenog srca je zapravo imao bolesno srce koje se više nije dalo izliječiti.svakodnevno razgovaranje na mobitel olakšalo mu je dan.barem sam tako pomislila.do toga dana kada mi je na telefon rekao nemoj me više zvat.osjećala sam se ko da me netko udario sa glavom u zid.nisam znala zašto je to rekao.ali drugi dan je zvao rekao da smeta aparatima mobitel.uredu ja sam povjerovala.bio je dan naša godišnjica a on u bolnici.zvao me je u 3 u noći razgovarali smo čitav sat i bio je veseo.drugi dan nije se javljao čitav dan.ja sam ga zvala i poruke slala ali ništa.treći dan opet ništa.kada sam saznala da mu je ugrađeno umjetno srce.danima se nejavlja.a što je najgore svi me osuđuju i govore da me ostavio.a ja o tome ništa nisam znala.jer posljednje njegove riječi su bile volimte.čak sam do tada saznala da je imao drugu.sada jeli to tako.nezna se.ali najžalosnije je da mi je lagao.rekao da nesmije primat posjete osim roditelja a u posjet mu je došla cura koja ga već jako dugo želi.bila sam bijesna.danima i noćima plakala i nism jela.u noći jedva da sam spavala.željela sam da sve prestane barem na trenutak.mislila sam da ovo samo jedna noćna mora.mislila sam da će sve ovo biti posljednje.vraćala sam se na staro.mislila sam da će se sve opet izvrtjeti.patnja koja je bila u meni i koja još traje nemože prestati kao da u ovoj suši čekam kišu.nekoliko dana bio je transplatiran.piatnje je kada će se javiti.željela bih najrađe pobjeći iz svega.želim samo da moja bol u prsima koja vreba prestane.koja nemože pobijediti strahove ni suze.boriti se stvarnosti.nego samo iščekuje.želim samo otići da razbistrim glavu.koja se nemože više koncentrirat na ništa osim njega.samo da ona ozdravi i da sve bude kao prije.želim samo da taj strah pobijedim.da mi prođe bar jedan dan bez suza.ali to je nemoguće.svaka sitnica me podsjeća na njega.iz dana u dan samo presluašavam pjesme koje su nam zajedničke.iz dana u dan se sjećam naših uspomena.njegovog osmijeha.njegovih dodira.njegovih suza.njegovih pobijeda.on je čovjek koji će uspjeti u životu.koji će napokon živjeti kao i mi svi ostali.jer mu je to potrebno.jak je borac.ne kao ja.samo ga želim vidjeti da se nasmiješi i da me zagrli.on je bio jedina nada u mome životu.jedini razlog zbog kojeg sam disala.zbog kojeg sam se smijala.sve to vrijeme koje smo proveli zajedno je bilo dio mojih najljepših dana u mome životu kao. bez njega ja sam kao sunce bez zalaska.bez njega ja sam kao zima bez snijega.bez njega ja sam kao čovjek bez zraka.jer on je moje sve.čovjek koji vlada mojim srcem. nedjelja, 24.04.2011. - 22:53 pogledaj se.okreni se.uvjek ostane ona tišina koja premiruje moju unutarnjost ali vanjština nikad nije utišini. uvjek se okreneš i digneš.ali opet se nađeš u istome. vrijedi li to.?svaki puta iznova.i svaki puta misliš bit će bolje. ali opet ostaneš na istome.sve se isto okreće. ali ti i dalje neznaš sebi pomoći. želiš li to uistinu? jednom će doći kraj. ili onaj kad će biti odabrani.ili ću ga sama više puta je trebao biti. ali jednom će sve doći na svoje. kad se neću okretati. samo ću prestajati. na kraju uvjek misliš da si se promjenio ali unutarnjost nemožeš promjenit. savladaj sebe.nekad treba.do onog dana ću čekati. petak, 19.11.2010. - 20:58 pala je i ona zadnja kapljica. promatrajuči kolko je ona zapravo čista.prozirna.hladna.slana. nakon sve patnje dobivaš samo to. misliš da će sve uvjek biti na kraju kako treba? ne.zapravo nikad neće.samo ćemo biti ogorčeni svime što se zbiva u nama i oko nas ljudi nas nikad nemogu shvatiti. nekad ni oni koji nas kao ''vole'' to su samo sjene.koje susrećemo u prolazu. al sjene koje nam zabivaju nož u leđa. i kako ćemo onda mi biti sretni? ako ljudi znaju samo ogovarat i tražit najmanju sitnicu da te ocrne. ako ljudi danas više nemogu ni normalno disat a da im se neko ne počinje mješat u život.i upropaštavat ga samo znajući da će se tim ljudima kad tad vratit to sve što su učinili meni. to će im se samo obit u nos. za sada me samo ljubav spašava.  utorak, 15.06.2010. - 22:01 sreća? njezin opće poznati pojam proučavanje tog pojma slutilo ju je na razmišljanje. shvatila neke stvari. pronašla je? da. nakon toliko vremena došla je do nje. iako se još osjeća drugačije. ima napokon ono što je oduvjek željela. i nada se da će ostati.  nedjelja, 21.03.2010. - 20:27 ljudi stalno nešto traže od nas. već me sve izmorilo. umorna sam od tuge,ljubavi,sreće,smijanja,plakanja. poći ću samo za tobom nek se sve svodi. samo želim bit sretna da to osjećam u srcu. a ne samo trzaje koje više nemogu kontrolirati. osjećam onu ljubav ali sve. sve se zavrti u jednom trenutku koji nestaje. ne volim više razmišlja jer me to samo opterećuje. nisam savršena,ali želim prisutnost.koju ne osjećam. samo to. da to bude moj heroin već me iscrpljuje ova život. da odem na spavanje?  četvrtak, 11.02.2010. - 22:57 Promatram ove pahulje koje se stapaju zajedno sa snijegom. Lagano koračajući nataknutim snijegom Smrzavam se. Spustih glavu prema dolje razočarajući se u sve. Ova mokra blještava suzica koja viri van iz oka ne želi se spustit niz lice. Ovom ulicom hodam i još više Smrzavam se. Prisjećaju se starih uspomena, naslutivši na loše, samo me nešto trzne u srcu. Tijelo ne osjećam. Ova hladnoća dopire do dna. Nije ništa prema prošlosti, ne nemoj vrtjeti stranice i prisjećati ih se. Ove ulice prepune uspomena do kojih ne želim doprijeti. Pomislih u sebi. Prati te samo loša prošlost svatko ima loš dan neki se iživljavaju nad drugima, drugi zapisuju stranice. Pomislivši da će se osjećati bolje, ali sa papirom ne mogu razgovarati. U ovom mom ormaru trenutno je sve razbacano. Moram posložiti ove police prošlosti i sadašnjosti Tražila spas u svačem i ničem. Tugom pomišljala na sreću. Mržnjom pomišljala na ljubav. jednostavno i dalje koračam kroz ovaj put kojem vidim samo svjetlost nadajući netaknuti prošlosti iza svega čega se okrenem. Smrzavam se. don' t hurt yourself
nedjelja, 20.12.2009. - 01:50 svaki dan se ponavlja...hodamo ovom beskrajnom ulicom.. ali ti i dalje u svome filmu...kao da te spopala depresija... zašto nemožeš razgovarat ...?? da olakšaš dušu.. nemoraš se iživljavat na sebi...to ti stvarno nije potrebno... ove rane koje si radiš..molim te prestani... znam kako ti je..i ja sam nekada to radila ali sam i shvatila da to nije rješenje.... neki ti ožiljci neće ni zacijeliti...nemoj si to raditi... nemoj uništavati tako predivne ruke...kao što sam ja... nemoj ni više gasiti cigarete po sebi... samo hodaš ovom stazom...bez cilja... osjećaš opet tu nervozu...kada škripiš po ovome snijegu... a u ušima opet slušalice... opet zavoji...pa čemu sve to???? to nikamo ne vodi...zar se želiš ubiti??? pa zar opet?? ne uništavaj sebe...jer tom prilikom uništavaš i druge.... spretno hodaš...koram po korak...nemaš cilj.... ni u ovoj šetnji ni u životu....život gledaš kao san.. iz kojeg ćeš se uskoro probuditi.. ..ali nije san već noćna mora...ispred sebe vidiš samo mrak....na daljinu samo neku svjetlost.. svjetlost na kraju tunela....neželiš si pomoći... koračaš...gleda ali ništa ne vidiš.....koračaš... spretno prema putu u nepoznato.... gledaš u stvarnost....ali sve je sivo....posivilo je.... više nevidiš....iskreno ni ne trudiš se.... tvoje oči su posivile od silnih suza.... ruke izrezane iz ovoja...ali.....tu u svijetu stvarnosti..... ne trudiš se više za ništa....nemaš snage...ne čuješ više ništa...nikakve riječi podrške...ništa.... .ali moraš nastaviti dalje....okrenuti glavu prema svijetlosti...kod sunca.....pobijediti tu bol... ja sam uz tebe..  utorak, 15.12.2009. - 22:51 smijeh..suze...ljubav..pružaš mi sve.. činim ti se lijepom ..dragom osobom.. ali ako ti kažem da nisam..šta ako me spopala agresija.. iz dana u dan ponavljaš da me voliš ja znam da me voliš... ali i ja tebe volim....ako će doći filmu kraj šta će biti.. biti će smijeha ??? biti će suza?? šta će biti?? kad umrem nemoj plakati..pusti samo suzu...sjeti me se... ja sam još uvjek s tobom ..u tvom srcu.. ponavljaj to u sebi...ne plači ....nisam ja vrijedna tvojih suza.. previše znaš moje mane...ali ...ti i ja se držimo za ruke...iako me nema... više se nećemo susresti...jer ja sam u paklu...a ti ćeš otići u raj... nezaboravljam tvoj pogled..prekrasne staklene plave oči.. vidi se toplina ali i hladnoća..stapajuće .tvoje usne.... kosa kao u nikoga...vrviš samo pozitivnim stranama... a ja?? ja neam dobre osobine ...kada me stvorio vrag... suprotnosti se privlače... volim te... <3 kao nikog do sada... http://www.youtube.com/watch?v=zrdfCtrUa44 nedjelja, 14.06.2009. - 14:43 Prošetala ispod duge..i shvatila da je dijete sretno.. puno radosti i veselja.... do sada nije znala.. prolistala je stranice života... i shvatila da jest.. i prije bila... ali joj je bilo previše sivo pred očima.. pa nije uvidjela... trenutno je sretna...i bit će....<3   subota, 07.03.2009. - 21:24 sreća me zaboravlja.... ljubav me ponižava... mržnja me obgrljuje.... vrisak me smiruje..... tišina me umiruje.... laž me uznemiruje... bol me prigušuje... krv me utopljuje.... suze me izmokruju... patnja me proždire.... strah me rastužuje..... samoća me pomiruje.... mrak me ohrabruje.... svjetlost me utišuje.... vjera me izgubljuje... tuga me sačinjuje.... osmijeh me naglašava.... nada me pozdravlja.... život me napuštaje.... smrt me oživljuje...  ps: oprostitte kaj vam nisam odgovarala na komove...bila sam u bolnici...pa eto...sad sam oke....nadoknađujem... ...
srijeda, 28.01.2009. - 03:48 [Gadura] Ona mi je bila prijateljica... Ona mi je birala dečke koji će mi se sviđat... Ona mi je govorila šta da odjenem... Ona je vodila moj život... Ona mi je naređivala... Ona me ogovarala... Ona me vrijeđala u facu... Ona nikad nije plakala zbog mene... Ona je naređivala kamo se ide van... Ona nikad nebi priznala da je u krivu... Ona se puno svađala samnom, ali... uvjek bi se pomirile... ona bi napravila tužnu facu... a ja bi joj se bacila u zagrljaj... Ona me uništila... Ona je stroj za uništavanje ljudi... povrijedila me iznutra... povrijedila me u srcu... ni sama nije svesna... od nje ne tražim ispriku...ni ništa... jer sam ja kriva što sam naivna...i što sam si to dopuštala... voljela sam te... ali sad sam te zaboravila... shvatila sam neke stvari u svom životu... i neću dopustiti da se zbog tebe... naživciram... da zbog tebe plačem... NE.....neželim više to !!!!! zaboravi... oprosti prijateljice.... neznam kako da ti ovo kažem... ali... izbrisala sam te iz svog života... jednom zauvijek....! NISI ME VRIJEDNA ! utorak, 13.01.2009. - 20:51 JA TO MOGU.... JA TO HOĆU... JA TO ŽELIM.... ove rječi će si svatko protumačit na svoj način....ja znam na šta mislim...a za vas neznam.... četvrtak, 08.01.2009. - 03:09 ....palim cigaretu, mislim možda bolje prođem s ovim, a osjećam da kao i ona u dimu lagano gorim! zadnje riječi napisati treba, dok sijenka Smrti u okrugu vreba. Što pametno reći a da ne boli, najdublje su riječi šutnjom izrečene. a opet ponekad ostanu samo na papiru zgnnječene! ...tamo u tami, u paklu Samoće, svaka suza sve jače boli, a u njima više ni taga soli! teška bol se stvara, dok se ja krijem iza ormara. zarobljena kao pauk u svojoj vlastitoj mreži, znam ostat ću samo tijelo što na tlu bespomoćno leži... iznenada prolivena boja mojih vena, srce u tisuću komadića, ostala je samo sijena! zagrljani medo na pod mi pade, kao da je i on suzu pustio  |
